ponedjeljak, 27.07.2009.
Čarolija
Magična večer
čarobne boje
na nebu ime
tvoje i moje
Snažno me mami
ta ljubav u tami
čarolija naša
Noć bez snova
šapat i krik srca
dok pješčani sat
olujno kuca
Zastane dah
usne na usne
stope se
Zadrhte bedra
pod prstima tvojim
zaboravljam tko sam
s tobom postojim
Tlače se sati
bura se sprema
otvaram oči
više te nema
Očajno gazim
uvelu travu
tražim k'o slijepac
oslonac, nadu
Uzalud zovem
nisi tu
grlim hladnoću
ljubiš nju
Nestaje čarolija
ostaje tama
i ljubav plavetna
nesretna, sama
ponedjeljak, 20.07.2009.
Posrnula pjesma
I tisuće imena kraj mene će proći
jureći pomahnitalo u posrnuloj noći
tebi znam da opet ću poći
al' utjehu pronaći neću moći.
Kraj uspavane rijeke naše zastat ću
na mrtvu cestu leći ću
posljednji suton ugledat ću
zaklopit oči
i zauvijek, dragi, zaspat ću.
utorak, 07.07.2009.
Osmijeh
Samo jedan
dovoljan za sreću,
i tada nestaju tuge
teške riječi.
Samo jedan
vrijedan oprosta,
svaku ranu
bol liječi.
Samo jedan
da uljepša dan,
daje čovjeku nadu
miran san.
Neprocjenjiv,
samo jedan,
svakog trenutka
jednako vrijedan.
Zašto ga čovječe
tako teško poklanjaš?
petak, 29.05.2009.
Izgubljeni
Predugo smo čekali bolje sutra
prijatelju,
trnovitim putem išli do snova
stigli do svjetla jurećeg vlaka života
koji čak i nije naš
sad smo izgubljeni u prijevodu
redatelja koji ne mari za nas
šaljemo poruke
nitko ih ne prima...
Prijatelju
kako ćemo dalje
kad ništa sigurno nije?
Hoćemo li ispuniti snove
sanjane u nekom drugom svijetu
viđene očima naših roditelja?
I dok plivamo na površinu varljive vode
teško sidro vuče nas na dno,
bačeno je rukom istog čovjeka
što nas je lažima uveo u ovaj film...
Trudimo se i dalje, prijatelju
negdje mora postojati bolje
mladi smo kažu, ima vremena
vrijeme leti, odgovaram...
Ne znam, prijatelju
kako i gdje,
kad oko nas životi gase se lako
često sjetim se one
u prah ćeš se pretvoriti
dok kroz scenarij hodamo polako
i tješimo starce, nama bit će bolje
sa svojim strahom budimo u tišini
jer oni ne moraju znati kako je
odrastati u svome, a biti u tuđini...
